Suha koža
Genetska predispozicija, vanjski utjecaji (pretjerano izlaganje suncu, hladnoća, vjetar, centralno grijanje), netolerancija na određene proizvode ... sve su to faktori odgovorni za suhu kožu.
Bez obzira kojem tipu pripada, koža u nekim slučajevima može biti izrazito osjetljiva i snažno reagirati na podražaje...
MANJAK MASNOĆA + MANJAK VODE = SUHA KOŽA
Kod svih stupnjeva suhoće kože zapaža se nedostatak masnoća i vode, što kožu čini ljuskavom, hrapavom i grubom.
Dolaskom hladnijih dana većina nas primjećuje da nam je koža sve isušenija i da traži pojačanu njegu, a kod velikog dijela svjetskog stanovništva problem suhe kože izražen je i tijekom cijele godine. Suha koža najčešće pogađa djecu i starije, a više problema imaju žene nego muškarci. Njezina pojava povezana je s različitim unutarnjim i vanjskim čimbenicima.
Osnovni problem je nedostatak masnoća i vode, što kožu čini vrlo osjetljivom i zbog čega reagira na vanjske podražaje, kao što su hladnoća, vjetar i voda. Unutarnji čimbenici su oni koji pridonose suhoći kože iznutra, a to su genetska predispozicija i hormonalni utjecaji.
Možemo razlikovati nekoliko stupnjeva i oblika suhe kože, od lakših, pa do težih patoloških stanja. Kod svih se, međutim, zapaža nedostatak masnoća i vode, što kožu čini ljuskavom, hrapavom i grubom, zategnuta je i javlja se svrbež. Osim normalne suhe kože, teža stanja su atopijska suhoća kože i različiti oblici ihtioze.
Problem suhe kože prati i najmlađe, dijelom zbog nasljednih čimbenika, a dijelom zbog pretjerana korištenja sapuna ili upotrebe neprilagođenih proizvoda za higijenu i njegu. Kao dodatni problem, kod djece su vrlo česti i atopijski ekcemi, a prate ih upala i jak svrbež. Stoga je potrebno je očuvati i obnoviti hidrolipidni zaštitni sloj kože primjenom proizvoda s zaštitnim i hranjivim sastojcima.
EMOLIJENSI I SUHA KOŽA
Emolijensom (lat. emolliens = koji omekšava) nazivamo topički pripravak koji sprječava isušivanje kože i pomaže pri održavanju njezine vlažnosti. Hrvatska inačica te riječ je ovlaživač, a označava postupak dodavanja vode koži.
Emolijensi su proizvodi koji se u dermatologiji najčešće preporučuju, jer umiruju svrbež, najčešći simptom suhe kože, i sprječavaju daljnje fizičko oštećenje kože, smanjujući tako potrebu za topičkim kortikosteroidima i drugim lijekovima.
Njihova redovita primjena nužna je u svakodnevnoj njezi suhe kože, a od iznimne su važnosti i u dermatološkoj terapiji bolesti praćenih suhoćom kože, kao što su atopijski dermatitis, psorijaza i različiti oblici ekcema, te bolesti s nasljednim ili stečenim poremećajem orožnjavanja.
Dolaskom hladnijih dana većina nas primjećuje da nam je koža sve isušenija i da traži pojačanu njegu, a kod velikog dijela svjetskog stanovništva problem suhe kože izražen je i tijekom cijele godine. Suha koža najčešće pogađa djecu i starije, a više problema imaju žene nego muškarci. Njezina pojava povezana je s različitim unutarnjim i vanjskim čimbenicima.
Osnovni problem je nedostatak masnoća i vode, što kožu čini vrlo osjetljivom i zbog čega reagira na vanjske podražaje, kao što su hladnoća, vjetar i voda. Unutarnji čimbenici su oni koji pridonose suhoći kože iznutra, a to su genetska predispozicija i hormonalni utjecaji.
Možemo razlikovati nekoliko stupnjeva i oblika suhe kože, od lakših, pa do težih patoloških stanja. Kod svih se, međutim, zapaža nedostatak masnoća i vode, što kožu čini ljuskavom, hrapavom i grubom, zategnuta je i javlja se svrbež. Osim normalne suhe kože, teža stanja su atopijska suhoća kože i različiti oblici ihtioze.
Problem suhe kože prati i najmlađe, dijelom zbog nasljednih čimbenika, a dijelom zbog pretjerana korištenja sapuna ili upotrebe neprilagođenih proizvoda za higijenu i njegu. Kao dodatni problem, kod djece su vrlo česti i atopijski ekcemi, a prate ih upala i jak svrbež. Stoga je potrebno je očuvati i obnoviti hidrolipidni zaštitni sloj kože primjenom proizvoda s zaštitnim i hranjivim sastojcima.
EMOLIJENSI I SUHA KOŽA
Emolijensom (lat. emolliens = koji omekšava) nazivamo topički pripravak koji sprječava isušivanje kože i pomaže pri održavanju njezine vlažnosti. Hrvatska inačica te riječ je ovlaživač, a označava postupak dodavanja vode koži.
Emolijensi su proizvodi koji se u dermatologiji najčešće preporučuju, jer umiruju svrbež, najčešći simptom suhe kože, i sprječavaju daljnje fizičko oštećenje kože, smanjujući tako potrebu za topičkim kortikosteroidima i drugim lijekovima.
Njihova redovita primjena nužna je u svakodnevnoj njezi suhe kože, a od iznimne su važnosti i u dermatološkoj terapiji bolesti praćenih suhoćom kože, kao što su atopijski dermatitis, psorijaza i različiti oblici ekcema, te bolesti s nasljednim ili stečenim poremećajem orožnjavanja.
KAKO DJELUJU EMOLIJENSI?
Dva su osnovna načina njihova djelovanja. Prvi je okluzivnost, odnosno stvaranje masnog sloja na površini kože, što postižu masne supstancije životinjskoga, biljnoga, mineralnoga ili sintetičkog podrijetla. Okluzivne supstancije na koži stvaraju tanak nepropusni film, sprječavajući tako gubitak vode iz kože. Nakon primjene takvih emolijensa, koža je meka, elastična i sjajna. Od okluzivnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su dugolančani parafinski ugljikovodici - tekući parafini različite gustoće, bijeli vazelin, čvrsti parafin i skvalen.
Drugi način djelovanja emolijensa je preko humektansa, tj. hidrofilnih supstancija koje, unesene u kožu, znatno povećavaju kapacitet zadržavanja vode. Hidrofilne supstancije na sebe vežu vodu i tako koži osiguravaju vlagu. Od hidrofilnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su polihidroksilni alkoholi - glicerol, propilenglikol, sorbitol i manitol.
Napredni emolijensi sadrže kombinaciju okluzivnih i hidrofilnih supstancija, uz dodatak tvari koje potiču obnovu kože i djeluju na epidermalnu diferencijaciju.
Emolijensi su na tržištu dostupni u obliku sindeta (sredstva za pranje kože bez sapuna), ulja za tuširanje, kupki, losiona, krema ili masti. Najčešće se upotrebljavaju kreme, a sadrže masne supstancije i vodu, čiji je omjer vrlo važan, jednako kao i količina i vrsta drugih sastojaka. Emulzije tipa masti u vodi (U/V), koje su češće, ugodne su za primjenu, nisu masne i hlade kožu. Emulzije tipa voda u masti (V/U) su masnije i teže se ispiru.
Dva su osnovna načina njihova djelovanja. Prvi je okluzivnost, odnosno stvaranje masnog sloja na površini kože, što postižu masne supstancije životinjskoga, biljnoga, mineralnoga ili sintetičkog podrijetla. Okluzivne supstancije na koži stvaraju tanak nepropusni film, sprječavajući tako gubitak vode iz kože. Nakon primjene takvih emolijensa, koža je meka, elastična i sjajna. Od okluzivnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su dugolančani parafinski ugljikovodici - tekući parafini različite gustoće, bijeli vazelin, čvrsti parafin i skvalen.
Drugi način djelovanja emolijensa je preko humektansa, tj. hidrofilnih supstancija koje, unesene u kožu, znatno povećavaju kapacitet zadržavanja vode. Hidrofilne supstancije na sebe vežu vodu i tako koži osiguravaju vlagu. Od hidrofilnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su polihidroksilni alkoholi - glicerol, propilenglikol, sorbitol i manitol.
Napredni emolijensi sadrže kombinaciju okluzivnih i hidrofilnih supstancija, uz dodatak tvari koje potiču obnovu kože i djeluju na epidermalnu diferencijaciju.
Emolijensi su na tržištu dostupni u obliku sindeta (sredstva za pranje kože bez sapuna), ulja za tuširanje, kupki, losiona, krema ili masti. Najčešće se upotrebljavaju kreme, a sadrže masne supstancije i vodu, čiji je omjer vrlo važan, jednako kao i količina i vrsta drugih sastojaka. Emulzije tipa masti u vodi (U/V), koje su češće, ugodne su za primjenu, nisu masne i hlade kožu. Emulzije tipa voda u masti (V/U) su masnije i teže se ispiru.
